Socijalistička partija srpske Gorana Selaka (SPS) ovih dana sve više se širi po terenu jer danas počinje izborna kampanja.
Sad je Selaku dobrodošla i funkcija koju je dobio od Milorada Dodika, bivšeg predsjednika Republike Srpske kojem je već jednom zabio nož u leđa – ona ministra pravde Republike Srpske, jer dok obilazi sudove i tužilaštva po državi, istovremeno pravi i stranku, najviše otimajući kadrove drugim političkim partijama.
Socijalista je malo, ali su dobro uvezani. Selak bio direktor Kazneno-popravnog zavoda “Tunjice” , a njegovi su kadrovi i direktor prijedorske toplane Duško Miletić, Maksim Skoko direktor RiTE Gacko, te bivši direktor gradskog groblja Željko Grbić i direktor banjalučkog “Depota” Ratko Jokić, preko kojih plaća sebi lojalne medije.
Selak je takođe u srodstvu sa porodicom Milaković iz Prijedora, vlasnicima Novoteksa, kojima je grad Banjaluka samo za Akvanu isplatila milione maraka, dižući kredit i zadužujući Banjalučane kako bi se dio kapitala iz grada Banjaluka prevukao u porodičnu firmu Milaković – Novoteks.
Ipak, Selak nije dobar sa svim Milakovićima, već samo sa jednim dijelom porodice, dok je drugi dio porodice, poput pokojnog Neđe Milakovića, koji je svjedočio o tome na N1 s mjesta direktora gradskog groblja, otjeran pištoljima. Milaković je za života tvrdio da su ga na gradskom groblju dočekali milionski gubici i da ih je rješavao jedno po jedno. Umro je od korone, a mi prenosimo samo dio izjave koja se odnosi na njegovu smjenu, kada su ga pištoljima istjerali iz kancelarije.
Slična stvar desila se i prilikom preuzimanja Depota, kada je za direktora regionalnog depota imenovan Ratko Jokić, takođe kadar Socijalističke partije Srpske.
No, da se vratimo na gradsko groblje. Jer uspjeh je sahraniti groblje, što je uradio Selakov kadar Željko Grbić.
Prema dokumentaciji kojom raspolažemo, u martu 2024. godine radnici gradskog groblja uputili su dopis gradonačelniku Banjaluke Drašku Stanivukoviću, obavijestivši ga da je preduzeće na ivici likvidnosti i da se dižu krediti. Stanivuković nije poduzeo ništa, jer je Selak bio član vladajuće većine.
Gradsko groblje se nemilosrdno pljačka i uništava preko firmi “Novotex” i “Progres”, obje u vlasništvu familije Selak-Milaković, koja je postavila Grbića za direktora, a koji je na svoju sramotu sopstvenoj kćerki kupio grobno mjesto, pravdajući to finansijskim ulaganjem.

Grbić je digao samo inicijativno kredit od 300 hiljada maraka bez odobrenja upravnog i nadzornog odbora preduzeća i proslijedio ga dalje firmama Novotex i Progres. Novotex je novac dobio na osnovu vrlo brze, štaviše ekstremno brze sudske presude, a firma Progres za nabavku mermera.
Tako je od “Progresa” 24. februara 2020. godine kupljeno mermera u vrijednosti od 248 hiljada maraka, a već 21.januara 2021. godine kupljeno još mermera za u vrijednosti od 308 hiljada maraka. Ukupno za jedanaest mjeseci 556, 5 hiljada maraka.

Interesantno je da je firma “Progres” , koja je nabavila mermer za više od pola miliona maraka za potrebe gradskog groblja preko Željka Grbića, ranije sklapala poslove sa KPZ Tunjice u isto vrijeme dok je direktor preduzeća bio Goran Selak.
Tako su nabavljali za KPZ “materijal za obrazovanje, nauku i sport” u vrijednosti od 18, 46 maraka, preko ambalaže za jaja u vrijednosti 204 marke, pa do izvođenja radova na sanaciji dijela paviljona u krugu KPZ “Banjaluka” u vrijednosti od 62, 5 hiljada maraka.
Jedan od vlasnika firme “Progres” je Nemanja Gajić. Ime potpuno nebitno da nije muž od Selakove prve rođake, tačnije sin Selakovog zeta Gorana Gajića. Isti Goran Gajić, koji je bio šef magacina i nabavke u KPZ Tunjice, potpisivao je fakture za “Progres” dok je istovremeno radio kod Selaka.
Ako vam nešto nije jasno, ne sekirajte se, ovakav primjer nepotizma se rijetko viđa.


Cijela ova koalicija počinje da puca kada Selak okreće leđa Drašku Stanivukoviću, a Draško Stanivuković, kao gradonačelnik Banjaluke, smjenjuje Željka Grbića sa mjesta direktora gradskog groblja i na njegovo mjesto stavlja sina pokojnog Neđe Milakovića, koji je sa svog radnog mjesta istjeran pištoljem.
Taj isti dan Draško Stanivuković objavljuje da je tri godine gradsko groblje pred slomom i da je Željko Grbić čak iskoristio svoju poziciju da kupi grobno mjesto svojoj maloljetnoj kćerki, što je posebno morbidan dio.
Nastaviće se jer – jedan dio je premalo.
